Konfučijanska piletina sa povrćem

 

"Kinezi jedu sve što  se kreće po  zemlji osim automobila, sve što pliva u vodi osim brodova, i sve što leti u vazduhu osim aviona."

                                                                                                                                nova kineska poslovica 

Kulinarstvo  u Kini je oduvijek bilo neraskidivo vezano sa drugim elementima stare kineske civilizacije: filozofijom i medicinom. Tradicionalni kineski stav prema kuvanju kao umjetnosti formirao je poznati kineski filozof i socijalni reformator Konfučije (VI-V vijeka prije Hrista). U njegovim spisima nalaze se mnoge smjernice o pravilnoj pripremi hrane. Po njemu, udio mesa u jelu  treba biti jednak  jednoj trećini od ukupne količine povrća. Svi sastojci trebaju biti izrezani u  istoj veličini i obliku (trake ili kockice) i u svako jelo treba dodati malo đumbira.  On je vjerovao i učio da ukus jela zavisi od harmonije sastojaka, a harmonija sastojaka zavisi od pravilnog balansiranja ukusa, tekstura, boja i mirisa. Ono što je najvažnije, za njega je kuvanje bilo umjetnost, a ne puko zadovoljavanje potrebe našeg želudca. Njegova kulinarska filozofija je glasila: Ne treba jesti ono što nije dovoljno pečeno ili je prepečeno, ono što nije dovoljno začinjeno ili je prezačinjeno, ono što je bezbojno ili prešareno i ono što nije pažljivo i jednako nasjeckano!

I za kraj ovog uvoda, jedna poslovica koja nema veze sa Konfučijem ali dolazi direktno iz MENSA-e: Ako si gladan, onda jedi!

Sastojci:

3 crvene paprike
3 zelene paprike 
3 tikvice izrezana 
3 kašike suncokretovog ulja  

300 gr  bijelog pilećeg mesa
1 kašika senfa
1 kašičica  peršuna

prstohvat bibera
3 kašike ulja od tikve (buče)
3 kašike susama

1,5 kašika Worcestershire sauce
1,5 kašika slanog Soya sauce

1 kašičica đumbira u prahu

1 kašičica kari praha
1 kašičica žutog šećera
1 dcl vode
1 kašičica gustina

Priprema povrća:

Povrće oprati i  isjeckati na trake. Nauljeni wok ili  tiganj dobro zagrijati i dodati sjeckano povrće.

Povrće pržiti dok ne dobije zlatnu boju, a zatim wok ili tiganj skloniti  sa vruće ploče  i poklopiti  poklopcem, da se povrće ne ohladi.

Priprema mesa:

Meso isjeckati na  trake. Dodati mu senf, peršun, biber i dobro rukama umješati, da se začini sjedine sa mesom.

 

Tiganj podmazati uljem od tikve, zagrijati ga dobro i u njega pržiti meso 10-ak  minuta  uz stalno miješanje.

Pripremljenom mesu dodati susam, i pržiti još 5 minuta na smanjenoj vatri (jer susam puca na jakoj vatri).

Slatko kisjeli preliv:

U 1 dcl vode dodati vorčesteršir sos, soja sos, đumbir prah, kari  prah, žuti šećer i gustin. Preliv miješati dok se gustin dobro ne sjedini i masa postane ujednačena.

Finalna priprema:

Pripremljeno povrće zaliti  prelivom i zakuvati par minuta na jakoj vatri.

Zatim dodati  meso..

Dobro izmješati i  još jednom kratko prokuvati .

Konfučijanska piletina sa povrćem se služi topla i tradicionalno se jede štapićima.

Pjesma koju volim:

Христос Вoскресе! Sretan Uskrs! Happy Easter!

„Dušo moja, pećino večnosti, ne dopusti vremenom razbojnicima da uđu u tebe i nalože svoj oganj u tebi. Budi nema, kad te viču. Budi nepokretna, kad udaraju o tebe. I strpljivo čekaj Domaćina svoga. Zaista doći će.“

Molitve na jezeru - Vladika Nikolaj Velimirović 

For Japan With Love

"Pitaš li vjetre listove

čiji je red
da ga oduvaš?"

Kyoshi Takahama

Ponekad tišina može bolje da se čuje od najjačeg zvuka.  Osamnaesti mart je dan u kome su se  blogeri tišinom ujedinili  i solidarisali sa patnjama naroda u Japanu.  Saznajte više o ovoj inicijativi OVDJE.  Ako ste u mogućnosti i želite da pomognete donacijom, onda  kliknite OVDJE.

BRBLJIVE CARSKE LADJE

KUVAR I CAR

Jednog dana, jedan car riješi da okupi careve, kraljeve  i vladare svih zemalja, pa da napravi najveću i najljepšu gozbu na svijetu o kojoj će svi pričati. Pozove car svog kuvara i kaže mu :

- Za ovu gozbu moraš napraviti najbolja jela koja je iko ikada pravio, zato uzmi koliko hoćeš zlata i nabavi najbolje i najukusnije namjernice!

Kuvar je dugo razmišljao  na koju stranu svijeta da podje i dosjetio se da ne mora   nigdje da putuje, jer ono što za takvu gozbu treba može se naći svuda  na svijetu.

Došao je  dan gozbe, gosti sjedoše za carsku trpezu i car naredi da se iznese prvo jelo. Kuvar svečano uđe i svakom gostu prinese po parče jezika. Kada gosti pojedoše ponuđeno jelo, car naredi da se donese sledeće. Kuvar svečano uđe i svakom gostu prinese opet po parče jezika. Svi gosti su bili začuđeni, ali iz poštovanja prema caru nisu ništa rekli. Ne želeći da se ponizi pred svojim gostima, nadajući se da će sledeće jelo biti bolje ni car ništa nije rekao. Gosti pojedoše što im je ponuđeno, a car naredi da se iznese sledeće jelo. Kuvar opet donese svima po parče jezika.

- Da li je  kod vas običaj da se jede samo jezik, pa nas zato ne nudite nečim drugim? - upitaše gosti.

Car pozva kuvara i upita ga:
- Zar ti nisam rekao da pripremiš nešto najbolje i najskuplje što postoji?

Kuvar mu odgovori:
- Presvjetli care, zar na ovom svijetu postoji nešto bolje i skuplje od jezika? Jezik sve može: cara da održi na tronu, ratove da prekine i mir da sklopi!

Gosti se zadiviše ovim pametnim riječima i dogovoriše se da do kraja iskušaju mudrost carevog  kuvara, pa zatražiše da im on pripremi i ponudi najgoru hranu na svijetu. Ne prođe puno vremena i kuvar se vrati sa traženom hranom i svima opet ponudi po parče jezika. Car ga začuđeno upita:

-Zar ti nije naređeno da pripremiš nešto najgore što na svijetu postoji?

A kuvar odgovori:

-Presvijetli care zar postoji nešto gore od jezika? Zar jezik ne može da pokvari i sruši prijateljstvo, ljubav i mir?

                                                                                                                         (moldavska narodna priča)

Juneći jezik se sa  pravom može smatrati delikatesom. Zbog visokog sadržaja gvožđa upotreba ove namjernice je vrlo korisna  za ljude koji imaju snižen nivo hemoglobina. Veoma   je ukusani i hranjiv, međutim  pogrešno je mišljenje da on spada u dijetalne namjernice. Jezik u sebi sadrži  čak 12% masti.  Zbog žvakanja mišići jezika konstantno rade, a kao izvor energije koriste masnoću koja  se nalazi u zadnjem dijelu jezika.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnogi vjeruju da je jezik afrodizijak. Veliki francuski pisac Onore de Balzak je rekao: „Ne postoji nježnije jelo koje više pobuđuje ljubavni zanos kao što je  goveđi jezik. Poznato je da je Đakomo  Kasanova imao uvijek u spavaćoj sobi bocu toplog bijelog vina i hladni goveđi jezik. Rezultat je svima poznat,  njegova strast postala je legenda!“  

 SASTOJCI:

1 dimljeni juneći jezik

2 avokada

3 kašike milerama

prstohvat bibera

8 kriški tost hljeba

vlasac po potrebi

Dimljeni jezik oprati i kuvati u ekspres loncu 50 minuta. 

Skuvani jezik ohladiti , oguliti mu opnu, a meso odvojiti i usitniti.

 

2 avokada  oprati, prerzati napola po dužini i   izvaditi koštice. 

Svaku polovinu ploda pažljivo izdubiti.

Meso avokada ispasirati u blenderu dok se ne dobije ujednačena kremasta masa. Toj masi dodati biber i meso od jezika, zatim sve sjediniti blenderom. Ovim filom puniti izdubljene polovine avokada.

Kriške tost hljeba presjeći na pola i tostirati. Punjene polovine avokada dekorisati sa tostiranim hljebom i vlascem. 

Poslužiti odmah.

Božić (što god tkaš vezuj konce za mene)

Svim prijateljima i  svim posjetiocima bloga, koji dočekuju i proslavljaju Božić, želim svaku sreću sa radosnim pozdravom:

Mir Božji, Hristos se rodi!

Digitalna rođendanska torta

Svijet oko nas je ispunjen signalima: moždani talasi, srčani ritam, slike sa udaljenih svemirskih sondi , seizmičke vibracije itd., koji se digitilnom metamorfozom pretvaraju u podatke. Digitalna obrada podataka postaje najmoćnija tehnologija bez koje nećemo moći da funkcionišemo.  Mora se priznati da  digitalna revolucija donosi nove mogućnosti, nove načine razmišljanja i nove načine obavljanja stvari,  ali  to   za ljudski rod može biti i  i blagoslov i prokletstvo. Možda će se  jednog dana naše misli i  emocije mjeriti i tumačiti digitalnim sistemima, a  hologram  zazuzeti mjesto koje pripada čovjeku. Jedini prosti analogni signal koji za sada  opstaje  je slovo... knjige su poslednji bastion analognih  ljudskih signala.

Čemu sve ove „velike“ misli? Desilo mi se nešto smiješno, prilikom pripreme ovog recepta  moj digitalni fotoaparat je upao u tijesto!  Zamalo da ostanem  bez  torte i fotoaparata...

SASTOJCI ZA KORU:

malo putera za podmazivanje

90 gr putera

60 gr šećera

80 gr brašna

½ čajne kašičica praška za pecivo

2 jaja

prstohvat soli

izrendana kora od  1 pomorandže

SASTOJCI ZA KARAMELISANI SLOJ:

150 gr lješnika

50 gr šećera

2 kašike vode

85 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

35 gr putera

kašika ruma

 

SASTOJCI ZA VOĆNI FIL:

2 konzerve kajsija

SASTOJCI ZA GANAŠ:

125 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

2,5 dcl slatke pavlake (36 % mm)

2 žumanca

40 gr žećera

Kakao za posipanje

PRIPREMA KORE:

Dno forme prekriti papirom za pečenje, a obod premazati puterom.

Puter  rastopiti i malo ohladiti. Brašno promiješano sa solju i praškom za pecivo prosijati. Jaja dobro umutiti sa šećerom, dodati prosijano brašno i lagano promješati. Zatim dodati maslac i  mutiti dok se ne dobije glatka masa. U dobijeno tijesto dodati izrendanu pomorandžinu koru i ručno izjednačiti.

Tijesto sipati u kalup i peći na 175ºC 15-20 minuta.

Pečenoj kori sinuti papir i vratiti je u kalup.

PRIPREMA KARAMELISANOG SLOJA:

Lješnike isjeckati krupno i uz  stalno miješanje malo  popržiti  na suvom  tiganju, vodeći dobro računa da ne izgore.

Duboki tanjir prekriti folijom i premazati uljem.

Šećer i vodu kuvati dok se ne dobije svijetlo braon gusti karamel.

U vrući  karamel dodati lješnike, pomiješati i cijelu karamelisanu masu presuti u tanjir sa folijom.

Ohladjenu karamelisanu masu sitno isjeckati u blenderu.

Čokoladu istopiti, dodati joj puter  i sjediniti.

U vruću čokoladu dodati isjeckanu karamelisanu masu.

Dobijenim namazom ravnomjerno premazati koru.

PRIPREMA VOĆNOG FILA:

Kajsije iz konzerve dobro procijediti i redjati ih u krug preko namaza.

PRIPREMA GANAŠA:

Žumanca i šećer umutiti na pari.

Rastopiti čokoladu. Umutiti rastopljenu čokoladu i žumanca. Umutiti slatku pavlaku. Umućenu pavlaku dodati u vruću masu od čokolade i žumanaca.  Mutiti dok se ne dobije kremasta masa. 

Kremastu masu preliti preko sloja kajsija.

Tortu sa kalupom ostaviti u frižideru bar 12 časova.

FINALNA PRIPREMA:

 Nakon navedenog vremena izvaditi tortu iz frižidera i  obilno je posuti kakom. Nakon toga tankim nožem pažljivo odvojiti tortu od ivica kalupa, skinuti obruč,  tortu prebaciti na tanjir i ukrasiti je po želji.

Svako parče rezati oštrim nožem umočenim u hladnu vodu. 

Moja "halloween" tikva

                                                          moj najdraži tikvan :)

Tradicija slavljenja Noći vještica (Halloween) vuče korjene iz drevne keltske  svetkovine  Samhain. Po ovom paganskom vjerovanju duše su tada napuštale svijet i reinkarnirale se u novom tijelu. Na tim su se svetkovinama, osim tradicionalnog rezbarenja bundeva, bacale rune ( pločice za gatanje), palile svijeće (narandžasta za sreću, crna za tjeranje negativiteta) i stajalo se pred ogledalom kako bi se poželjela i ispunila neka tajna želja. Zato, ako vam tog dana ogledalce bude pri ruci, poželite želju!  Možda se ispuni…

Potreban materijal:

1 veliki balon

tutkalo

1 rolna toalet papira

uljane boje (narandžasta, braon i žuta)

Postupak izrade:

Naduvati veliki balon. Napraviti gusti rastvor tutkala i vode 7 - 10% (70 - 100 gr. tutkala na 1 litar vode) nanijeti ga na balon i preko njega oblijepiti cijeli balon (računajući i zavezani vrh) toalet papirom. Taj postupak ponoviti 6-7 puta. Potrebno je uvjek sačekati da se prethodni sloj osuši, pa zatim nanjeti sledeći sloj. Sušenje  može da potraje od pola sata do dva sata u  zavisinosti od temperature i vlaznosti vazduha. Sušenje se ne smije ubrzavati  fenom ili sl. Kada se osuši zadnji sloj, olovkom iscrtati oči i usta i zrezati ih skalperom.

Da bi tikva mogla da stoji , dno tikve je takođe potrebno malo izrezati.   

 Naranžastom uljanom bojom obojite tikvu i dodajte joj braon i žućkaste uzdužne pruge koji treba da daju osjećaj neravnina na tikvi. 

Vrh tikve obojite zelenom bojom. 

Tikva se može koristiti kao abažur za lampu u dječijoj sobi. Potrebno je samo da se u donji otvor ubaci sijalično grlo sa kablom.

NAPOMENA:
Ova tikva je  napravljena  prije 10 godina, tako da nažalost nemam fotografije izrade. Nadam se da sam uspjela riječima da pojasnim cijeli postupak. 

Obrok salata „Pomme D’Amour“

„Ako sanjaš da jedeš paradajz , onda je to znak približavanja dobrog zdravlja. Ako u snu gledaš kako paradaiz raste, onda to  znači da će tvoja  kuća uskoro  biti puna  zadovoljstva i sreće.“

                                                                                                                                               Veliki sanovnik

Paradajz je najpopularnija i najkontraverznija  biljka na svijetu. Jedni su ga smatrali afrodizijakom, drugi su tvrdili da je otrovan, treća su ga svrstavali u voće, a četvrti su na sudu dokazivali da je paradaiz povrće, peti ga uzgajaju na naftnim  platformama u Sjevernom ledenom okeanu, šesti su beduini koji ga uzgajaju u pustinjama Sinajskog poluostrva  i tako u nedogled... Njegova biografija puna je uspona i padova. Uzvišenost i tajnovitost ovog ploda,  reflektovana je  kroz značenje njegovog imena na različitim jezicima: na francuskom „pomme d’amour“  znači  jabuka ljubavi, na italijanskom  „pomodoro“  se prevodi kao zlatna jabuka, a Mađari su ga nazvali  „paradics“ što bukvalno znači raj. Poznati španski slikar  Muriljo (Bartolomeo Esteban Murillo) ovjekovječio je i uzdigao ovaj plod, prikazujući ga na svom poznatom platnu „Kuhinja andjela“ (La Cuisine Des Anges), kao dio božanske hrane koju pripremaju andjeli.

Mistični planinski visovi Anda su pradomovina paradajza. Sjemenke ove biljke su peruanske ptice prenijele u Meksiko, gdje su je Asteci uzgajali i miješali sa divljim biljkama, pa tako stvorili predivnu raznolikost njenog ploda. U Evropu su sjeme paradajza donijele španske galije  u 16. vijeku.

U početku je postojala sumnja  da je paradajz  otrovan, pa su mnogi ovu biljka uzgajali samo za ukras. Bogati ljudi u to vrijeme koristili su  posudje od kalaja, koje ima visok sadržaj olova. Uslijed konzumiranja alkalnih namjernica (poput paradajza) olovo iz posudja se  otapalo u hranu, što je rezultiralo teškim trovanjem čiji je ishod najčešće bio smrtan. Siromašni ljudi, koji su koristili drveni pribor za jelo, nisu imali ovakvih „bogataških“ problema, a samim tim ni averziju i strah  od konzumiranja  takve hrane. To je u osnovi razlog zašto je paradaij bio hrana samo za siromašne (naročito u Italiji), sve do sredine 19. vijeka  kada je otkriveno da su listovi i stabljika ove biljke  zaista otrovni, ali da su njeni plodovi izuzetno ukusni i zdravi.

Italija je bila najveći rasadnik „pomodor“-a. U Francusku je „pomme d’amour“ došao iz Provanse krajem  18. vijeka i zbog svoje crvene boje postao je kulinarski simbol Francuske revolucije.  U Sjevernu Ameriku paradajz  se pojavio  kasno, ali  nije donesen  iz domovine već  iz Evrope , donijeli su ga  prvi italijanskim emigranti. U ljeto 1780. godine, ruski veleposlanik u Italiji dobio je zaduženje da  u St. Petersburg  carici Katarini II priredi degustaciju paradajza. Izgled i ukus ovog ploda  osvojio je rusku caricu,  koja je sa ogromnim oduševljenjem naredila da se njen dvor redovno iz Italije snadbjeva velikim količinama ove „ljubavne jabuke“, ne znajući da se  u njenom carstvu (Krimu, Astrahanu , Gruziji) više od deset godina uspješno uzgaja taj isti paradajz!

Vrhunac svoje transformacije, paradajz je doživio 10. maja 1893. godine kada je postao pravi botanički kuriozitet. Polemike  oko toga da li je paradajz voće ili povrće dovele su do toga da ovo pitanje riješava  američki Vrhovni sud. Ozbiljan  pravni skandal izbio je kada je carinik gospodin Hedden ocarinio veliku količinu paradajza kojeg je  uvezao trgovac Nix. Tadašnji američki carinski zakon predvidjao je porez na povrće, a na voće ne. Sve do tada paradajz se računao i u voće i u povrće. Nakon plaćanja carine gospodin Nix je tužio carinika Hedden-a i tražio povraćaj novca. Botanički gledano paradajz se svrstava u bobičasto voće, medjutim kulinarski gledano paradajz se koristi i konzumira kao povrće. Američki Vrhovni sud je ipak utvrdio da se za potrebe trgovine i razmjene  paradajz treba tretirati,  ne prema botaničkoj, nego prema kulinarskoj definiciji, što znači da je paradajz u očima američkog pravosudja vrsta povrća i kao takvo će se oporezivati.

Najveću popularnost paradajzu donijela je pojava pizze, koju je nemoguće zamisliti bez crvenog paradajz sosa. Pigment koji paradajzu daje tu lijepu boju je likopen, koji posjeduje veoma jaka antioksidativna svojstva veoma značajna za prevenciju  kancerogenih bolesti, bolesti srca i krvnih žila. Najmanje 85% likopena u ukupnoj  hrani dolazi baš iz paradajza. Termička obrada paradajza  uz dodatak malo maslinovog ulja omogućava organizmu lakšu i potpuniju konzumaciju likopena. Paradajz koji se konzumira mora biti zreo, crvene boje.  Zeleni, nedozreli paradajz je otrovan  zbog alkaloida koji sadrži, ali se kiseljenjem  ta otrovnost neutrališe i dobija svojevrsni specijalitet.

Paradajz je nekada bio sezonsko voće koje dozrijeva od maja do oktobra. Medjutim u današnje vrijeme svih 365 dana u godini možemo uživati u njegovom ukusu i tako puno učiniti za svoje zdravlje. To nije sve, možemo  ga i svih 365 noći u godini sanjati, Veliki sanovnik kaže da je i to veoma zdravo...

Sastojci za salatu:

250 gr mladog neslanog sira

14 šeri paradajza

Sastojci za preliv:

3 supene kašike maslinovog ulja
1 ½ supene kašike sirćeta balzamiko
2 režnja bijelog luka
1/3 kafene kašičice kopra

½  kafene  kašičice sušenog  timijana

1 supena kašika sušenog peršuna
prstohvat šećera

prstohvat bibera

½  kafene  kašičice krupne soli

Priprema:

Paradajz presjeći na pola, očistiti ga od sjemenki i poredjati po podmazanom plehu i  peći u prethodno zagrijanoj rerni  90 minuta na 135ºC.

Pečeni paradajz ohladiti na sobnoj temperaturi.

U avanu pripremiti preliv: izgnječiti i sjediniti maslinovo ulje, sirće, bijeli luk, kopar,timijan,  peršun, šećer, biber i sol.

Sir  narezati na tanke komade. Na tanjiru naizmjenični redjati paradajz i sir, zatim preliti sa prelivom.

Napomena :

Paradajz može biti pečen dan unaprijed i spremljen u frižideru do upotrebe.