Digitalna rođendanska torta

Svijet oko nas je ispunjen signalima: moždani talasi, srčani ritam, slike sa udaljenih svemirskih sondi , seizmičke vibracije itd., koji se digitilnom metamorfozom pretvaraju u podatke. Digitalna obrada podataka postaje najmoćnija tehnologija bez koje nećemo moći da funkcionišemo.  Mora se priznati da  digitalna revolucija donosi nove mogućnosti, nove načine razmišljanja i nove načine obavljanja stvari,  ali  to   za ljudski rod može biti i  i blagoslov i prokletstvo. Možda će se  jednog dana naše misli i  emocije mjeriti i tumačiti digitalnim sistemima, a  hologram  zazuzeti mjesto koje pripada čovjeku. Jedini prosti analogni signal koji za sada  opstaje  je slovo... knjige su poslednji bastion analognih  ljudskih signala.

Čemu sve ove „velike“ misli? Desilo mi se nešto smiješno, prilikom pripreme ovog recepta  moj digitalni fotoaparat je upao u tijesto!  Zamalo da ostanem  bez  torte i fotoaparata...

SASTOJCI ZA KORU:

malo putera za podmazivanje

90 gr putera

60 gr šećera

80 gr brašna

½ čajne kašičica praška za pecivo

2 jaja

prstohvat soli

izrendana kora od  1 pomorandže

SASTOJCI ZA KARAMELISANI SLOJ:

150 gr lješnika

50 gr šećera

2 kašike vode

85 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

35 gr putera

kašika ruma

 

SASTOJCI ZA VOĆNI FIL:

2 konzerve kajsija

SASTOJCI ZA GANAŠ:

125 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

2,5 dcl slatke pavlake (36 % mm)

2 žumanca

40 gr žećera

Kakao za posipanje

PRIPREMA KORE:

Dno forme prekriti papirom za pečenje, a obod premazati puterom.

Puter  rastopiti i malo ohladiti. Brašno promiješano sa solju i praškom za pecivo prosijati. Jaja dobro umutiti sa šećerom, dodati prosijano brašno i lagano promješati. Zatim dodati maslac i  mutiti dok se ne dobije glatka masa. U dobijeno tijesto dodati izrendanu pomorandžinu koru i ručno izjednačiti.

Tijesto sipati u kalup i peći na 175ºC 15-20 minuta.

Pečenoj kori sinuti papir i vratiti je u kalup.

PRIPREMA KARAMELISANOG SLOJA:

Lješnike isjeckati krupno i uz  stalno miješanje malo  popržiti  na suvom  tiganju, vodeći dobro računa da ne izgore.

Duboki tanjir prekriti folijom i premazati uljem.

Šećer i vodu kuvati dok se ne dobije svijetlo braon gusti karamel.

U vrući  karamel dodati lješnike, pomiješati i cijelu karamelisanu masu presuti u tanjir sa folijom.

Ohladjenu karamelisanu masu sitno isjeckati u blenderu.

Čokoladu istopiti, dodati joj puter  i sjediniti.

U vruću čokoladu dodati isjeckanu karamelisanu masu.

Dobijenim namazom ravnomjerno premazati koru.

PRIPREMA VOĆNOG FILA:

Kajsije iz konzerve dobro procijediti i redjati ih u krug preko namaza.

PRIPREMA GANAŠA:

Žumanca i šećer umutiti na pari.

Rastopiti čokoladu. Umutiti rastopljenu čokoladu i žumanca. Umutiti slatku pavlaku. Umućenu pavlaku dodati u vruću masu od čokolade i žumanaca.  Mutiti dok se ne dobije kremasta masa. 

Kremastu masu preliti preko sloja kajsija.

Tortu sa kalupom ostaviti u frižideru bar 12 časova.

FINALNA PRIPREMA:

 Nakon navedenog vremena izvaditi tortu iz frižidera i  obilno je posuti kakom. Nakon toga tankim nožem pažljivo odvojiti tortu od ivica kalupa, skinuti obruč,  tortu prebaciti na tanjir i ukrasiti je po želji.

Svako parče rezati oštrim nožem umočenim u hladnu vodu. 

Moja "halloween" tikva

                                                          moj najdraži tikvan :)

Tradicija slavljenja Noći vještica (Halloween) vuče korjene iz drevne keltske  svetkovine  Samhain. Po ovom paganskom vjerovanju duše su tada napuštale svijet i reinkarnirale se u novom tijelu. Na tim su se svetkovinama, osim tradicionalnog rezbarenja bundeva, bacale rune ( pločice za gatanje), palile svijeće (narandžasta za sreću, crna za tjeranje negativiteta) i stajalo se pred ogledalom kako bi se poželjela i ispunila neka tajna želja. Zato, ako vam tog dana ogledalce bude pri ruci, poželite želju!  Možda se ispuni…

Potreban materijal:

1 veliki balon

tutkalo

1 rolna toalet papira

uljane boje (narandžasta, braon i žuta)

Postupak izrade:

Naduvati veliki balon. Napraviti gusti rastvor tutkala i vode 7 - 10% (70 - 100 gr. tutkala na 1 litar vode) nanijeti ga na balon i preko njega oblijepiti cijeli balon (računajući i zavezani vrh) toalet papirom. Taj postupak ponoviti 6-7 puta. Potrebno je uvjek sačekati da se prethodni sloj osuši, pa zatim nanjeti sledeći sloj. Sušenje  može da potraje od pola sata do dva sata u  zavisinosti od temperature i vlaznosti vazduha. Sušenje se ne smije ubrzavati  fenom ili sl. Kada se osuši zadnji sloj, olovkom iscrtati oči i usta i zrezati ih skalperom.

Da bi tikva mogla da stoji , dno tikve je takođe potrebno malo izrezati.   

 Naranžastom uljanom bojom obojite tikvu i dodajte joj braon i žućkaste uzdužne pruge koji treba da daju osjećaj neravnina na tikvi. 

Vrh tikve obojite zelenom bojom. 

Tikva se može koristiti kao abažur za lampu u dječijoj sobi. Potrebno je samo da se u donji otvor ubaci sijalično grlo sa kablom.

NAPOMENA:
Ova tikva je  napravljena  prije 10 godina, tako da nažalost nemam fotografije izrade. Nadam se da sam uspjela riječima da pojasnim cijeli postupak. 

Obrok salata „Pomme D’Amour“

„Ako sanjaš da jedeš paradajz , onda je to znak približavanja dobrog zdravlja. Ako u snu gledaš kako paradaiz raste, onda to  znači da će tvoja  kuća uskoro  biti puna  zadovoljstva i sreće.“

                                                                                                                                               Veliki sanovnik

Paradajz je najpopularnija i najkontraverznija  biljka na svijetu. Jedni su ga smatrali afrodizijakom, drugi su tvrdili da je otrovan, treća su ga svrstavali u voće, a četvrti su na sudu dokazivali da je paradaiz povrće, peti ga uzgajaju na naftnim  platformama u Sjevernom ledenom okeanu, šesti su beduini koji ga uzgajaju u pustinjama Sinajskog poluostrva  i tako u nedogled... Njegova biografija puna je uspona i padova. Uzvišenost i tajnovitost ovog ploda,  reflektovana je  kroz značenje njegovog imena na različitim jezicima: na francuskom „pomme d’amour“  znači  jabuka ljubavi, na italijanskom  „pomodoro“  se prevodi kao zlatna jabuka, a Mađari su ga nazvali  „paradics“ što bukvalno znači raj. Poznati španski slikar  Muriljo (Bartolomeo Esteban Murillo) ovjekovječio je i uzdigao ovaj plod, prikazujući ga na svom poznatom platnu „Kuhinja andjela“ (La Cuisine Des Anges), kao dio božanske hrane koju pripremaju andjeli.

Mistični planinski visovi Anda su pradomovina paradajza. Sjemenke ove biljke su peruanske ptice prenijele u Meksiko, gdje su je Asteci uzgajali i miješali sa divljim biljkama, pa tako stvorili predivnu raznolikost njenog ploda. U Evropu su sjeme paradajza donijele španske galije  u 16. vijeku.

U početku je postojala sumnja  da je paradajz  otrovan, pa su mnogi ovu biljka uzgajali samo za ukras. Bogati ljudi u to vrijeme koristili su  posudje od kalaja, koje ima visok sadržaj olova. Uslijed konzumiranja alkalnih namjernica (poput paradajza) olovo iz posudja se  otapalo u hranu, što je rezultiralo teškim trovanjem čiji je ishod najčešće bio smrtan. Siromašni ljudi, koji su koristili drveni pribor za jelo, nisu imali ovakvih „bogataških“ problema, a samim tim ni averziju i strah  od konzumiranja  takve hrane. To je u osnovi razlog zašto je paradaij bio hrana samo za siromašne (naročito u Italiji), sve do sredine 19. vijeka  kada je otkriveno da su listovi i stabljika ove biljke  zaista otrovni, ali da su njeni plodovi izuzetno ukusni i zdravi.

Italija je bila najveći rasadnik „pomodor“-a. U Francusku je „pomme d’amour“ došao iz Provanse krajem  18. vijeka i zbog svoje crvene boje postao je kulinarski simbol Francuske revolucije.  U Sjevernu Ameriku paradajz  se pojavio  kasno, ali  nije donesen  iz domovine već  iz Evrope , donijeli su ga  prvi italijanskim emigranti. U ljeto 1780. godine, ruski veleposlanik u Italiji dobio je zaduženje da  u St. Petersburg  carici Katarini II priredi degustaciju paradajza. Izgled i ukus ovog ploda  osvojio je rusku caricu,  koja je sa ogromnim oduševljenjem naredila da se njen dvor redovno iz Italije snadbjeva velikim količinama ove „ljubavne jabuke“, ne znajući da se  u njenom carstvu (Krimu, Astrahanu , Gruziji) više od deset godina uspješno uzgaja taj isti paradajz!

Vrhunac svoje transformacije, paradajz je doživio 10. maja 1893. godine kada je postao pravi botanički kuriozitet. Polemike  oko toga da li je paradajz voće ili povrće dovele su do toga da ovo pitanje riješava  američki Vrhovni sud. Ozbiljan  pravni skandal izbio je kada je carinik gospodin Hedden ocarinio veliku količinu paradajza kojeg je  uvezao trgovac Nix. Tadašnji američki carinski zakon predvidjao je porez na povrće, a na voće ne. Sve do tada paradajz se računao i u voće i u povrće. Nakon plaćanja carine gospodin Nix je tužio carinika Hedden-a i tražio povraćaj novca. Botanički gledano paradajz se svrstava u bobičasto voće, medjutim kulinarski gledano paradajz se koristi i konzumira kao povrće. Američki Vrhovni sud je ipak utvrdio da se za potrebe trgovine i razmjene  paradajz treba tretirati,  ne prema botaničkoj, nego prema kulinarskoj definiciji, što znači da je paradajz u očima američkog pravosudja vrsta povrća i kao takvo će se oporezivati.

Najveću popularnost paradajzu donijela je pojava pizze, koju je nemoguće zamisliti bez crvenog paradajz sosa. Pigment koji paradajzu daje tu lijepu boju je likopen, koji posjeduje veoma jaka antioksidativna svojstva veoma značajna za prevenciju  kancerogenih bolesti, bolesti srca i krvnih žila. Najmanje 85% likopena u ukupnoj  hrani dolazi baš iz paradajza. Termička obrada paradajza  uz dodatak malo maslinovog ulja omogućava organizmu lakšu i potpuniju konzumaciju likopena. Paradajz koji se konzumira mora biti zreo, crvene boje.  Zeleni, nedozreli paradajz je otrovan  zbog alkaloida koji sadrži, ali se kiseljenjem  ta otrovnost neutrališe i dobija svojevrsni specijalitet.

Paradajz je nekada bio sezonsko voće koje dozrijeva od maja do oktobra. Medjutim u današnje vrijeme svih 365 dana u godini možemo uživati u njegovom ukusu i tako puno učiniti za svoje zdravlje. To nije sve, možemo  ga i svih 365 noći u godini sanjati, Veliki sanovnik kaže da je i to veoma zdravo...

Sastojci za salatu:

250 gr mladog neslanog sira

14 šeri paradajza

Sastojci za preliv:

3 supene kašike maslinovog ulja
1 ½ supene kašike sirćeta balzamiko
2 režnja bijelog luka
1/3 kafene kašičice kopra

½  kafene  kašičice sušenog  timijana

1 supena kašika sušenog peršuna
prstohvat šećera

prstohvat bibera

½  kafene  kašičice krupne soli

Priprema:

Paradajz presjeći na pola, očistiti ga od sjemenki i poredjati po podmazanom plehu i  peći u prethodno zagrijanoj rerni  90 minuta na 135ºC.

Pečeni paradajz ohladiti na sobnoj temperaturi.

U avanu pripremiti preliv: izgnječiti i sjediniti maslinovo ulje, sirće, bijeli luk, kopar,timijan,  peršun, šećer, biber i sol.

Sir  narezati na tanke komade. Na tanjiru naizmjenični redjati paradajz i sir, zatim preliti sa prelivom.

Napomena :

Paradajz može biti pečen dan unaprijed i spremljen u frižideru do upotrebe.  

Ludi Šeširdžija (Mad Hatter)

Priču „Alisa u zemlji čuda“ sam kao dijete doživljavala kao zastrašujuću prepričanu noćnu moru jedne djevojčice i zato je nikada nijesam pročitala do kraja. Tim Burton je razbio sve moje predrasude, „Alisa“ iz njegovog ugla me je uvela u najčarobniji svijet u kome su mi se pomješali osjećaji djeteta i odrasle osobe. Johnny Depp je tako maestralno dočarao Ludog Šeširdžiju da nemam riječi. Njegova energija, zbunjenost, prisutnost i odsutnost, odanost, neočekivano zrele, duboke i najčistije emocije su me potpuno oborile s nogu. Zato se i ova posebna pita, inspirisana ovim predivnim likom, tako zove...

TIJESTO:

150 gr brašna

100 gr putera

1 jaje

VOĆNO PUNJENJE:

3 dcl milerama 30 % mm

4 kašike šećera

1 kesica vanilin šećera

4 kašike brašna

300 gr brusnica

5 breskvi

IZRADA PODLOGE OD TIJESTA:

Pećnicu zagrijati na 200°C.

Brašno i puter sobne temperature ručno sjediniti, tako da se dobije grumuljičasta masa. Zatim dodati jaje i dobro izraditi. Formirati tijesto u loptu, umotati je u prozirnu foliju i ostaviti u frižider ½ sata. Ohladjeno tijesto razviti u okrugli oblik, koji mora biti veći od kalupa . U kalup položiti tijesto tako da prelazi preko njegovih ivica. Tijesto utisnuti prstima u ivicu kalupa , a višak odrezati. Pek papirom prekriti pripremljeno tijesto, a na papir rasporediti pasulj(da se tijesto ne bi podiglo prilikom pečenja) i peći 20 minuta na 200ºC.

Ispečenu podlogu ohladiti, a papir i pasulj ukloniti.

IZRADA VOĆNOG PUNJENJA:

Mileram, šećer, vanilin šećer i brašno ručno umiješati u ravnomjernu gustu smjesu. Dodati brusnicu i lagano pomješati.

FINALNA IZRADA:

Breskve izrezati na kriške ( koristila sam breskve iz kompota, a mogu i svježe).

Pripremljenu podlogu napuniti voćnim punjenjem.

Izrezane breskve ravnomjerno poređati na pitu.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180 ºC 40 minuta.

Ohladiti pitu i poslužiti.

Ludi Šeširdžija, pogled izbliza:

NAGRADE

Prvu sezonu mog bloga zaključila sam na najdivniji način-rođendanskom čestitkom mom čedu :). U tom lijepom duhu ću i da nastavim, pa ću svoj prvi post u drugoj sezoni posvetiti proslijeđivanju nagrada, koje sam dobila od  Dunje  i  Κάθαρσις  (kojima se od srca zahvaljujem za trenutake radosti koje su mi poklonile preko ovih nagrada).

Predivnu „One Lovely Blog“ nagradu proslijeđujem blogerima sa predivnim blogovima:

Ja u kuhinji...

Moje grne

Jacina čarobna kuhinja

Jojini isprobani recepti

Just good food

Kašičica šećera i prstohvat soli

Rotkvica

Sta Da Kuvam Sutra

Svaštarica


„Prix d'Arts je nagrada za blogere koji prenose kulturne, etičke, literarne, osobne itd. vrijednosti izvan nacinalnih i govornih granica. Koji, sažeto rečeno, pokazuju da se njihova živa kreativnost i razmišljanje može lako otkriti u njihovim riječima i između redaka, bez obzira na jezik kojim pišu. Nagrada je zamišljena kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost.“ (citat sa bloga Κάθαρσις)
Ovu posebnu nagradu proslijeđujem slijedećim blogerima:

EMO_SERPICA

Zaboravljene poslastice

Ebba’s cuisine

foodforthought

Gastro fusion

googowill world

In T & T kitchen

Home-made by B

Iz moje kuhinjice

La casa de vainilla

Moja kuhinja

Postoje i dva pravila:
1. Logo koji ste preuzeli označite linkom bloga sa kojeg je nagrada uručena.
2. Nagrade proslijedite dalje.

I na kraju ovog posta, pogledajte mog OMILJENOG kuvara u akciji ukrašavanja Japanske torte!

Ispunjeno srce ( za mog šampiona)

Ovo su tvoje pesme. Ne pitaj kako sam saznao šta misliš. Možda sam ponekad bio ti. Možda si ti pomalo bio ja. Možda smo zajedno bili ceo svet.

Miroslav Antić

Blago usoljeni losos u marinadi od cvekle (recept za M.)

Manitu je stvorio lososa da bi njime nahranio indijanski narod. On je učio indijance kako da se brinu za lososa: "Ne zanemarite ovu hranu. Budite oprezni da ne prekršite pravila brige o lososu. Da biste uvjek imali dovoljno, nemojte uzeti više nego što vam je potrebno!". Prvi indijanci kojima je rečena ova mudrost marljivo su slijedili pravila i živjeli sretno bez problema. Ali, vremenim i to se promijenilo. Indijanski narod je postao neoprezan i pohlepan, lovci su počeli loviti više lososa nego što je potrebno za njihove porodice i nisu htjeli slušati savjete i upozorenja od onih koji su pokušavali slijediti pravila Manitua. U rijekama je bilo sve manje i manje lososa. Glad je harala indijanskim selima, mala djeca su plakala, a stari ljudi su morali prositi za hranu.

Jednog dana, na obali rijeke djeca su pronašla poslednjeg lososa koji je bio mrtav. Indijanski narod je shvatio svoju grešku: "Ako bismo imali samo još jednu priliku, učinili bismo bolje. Kad bismo mogli oživjeti ovog lososa on bi doveo druge losose iz okeana." Vrač je pokušao iskoristiti svoje duhovne moći da bi oživio lososa, ali bez uspjeha. Svi su se složili da je najpametnije da se obrate najmudrijem i najstarijem među njima, pustinjaku koji se zvao Stara zmija. Kada su pronašli Staru Zmiju i ispričali mu šta žele od njega, Stara Zmija im reče: "Zašto mislite da sam ja sposoban da oživim lososa nakon vrača koji to nije uspio? Ja sam star čovjek, kako vi očekujete od starca poput mene da posjeduju toliku moć da može učiniti nemoguće!". Indijanski narod je bio prestrašen i tužan: "Vi ste naša zadnja nada. Molim Vas pomozite nam!". Konačno, Stara Zmija reče: "Ja ću dati sve od sebe!“. Što je rekao to je i učinio, stao je iznad uginulog lososa i pet puta ga okrenuo, riba je oživjela ali je starac naočigled cijelog indijanskog naroda nestao. Losos se vratio u rijeku, otplivao do okeana i doveo druge losose. Ljudi su naučili svoju lekciju i od tada su se dobro brinuli o svojim lososima.

Danas kad neko uhvati lososa i počne ga pripremati za jelo, u kičmi lososa primjetiće bijeli membranu. To je Stara zmija, starac koji je dao svoj život lososu i tako spasio svoj narod od gladi i nestajanja.

Legenda indijanskog plemena Shahaptian

(preuzeta fotografija, link)

Losos je dio nordijske, irske, velške, japanske, grčke, ruske i mnogih drugih mitologija. Najljepša uloga dodijeljena mu je u keltskoj mitologiji, u kojoj je on nosilac mudrosti. Medjutim, vrijeme u kome mi sada živimo ne ostavlja prostor mitovima i legendama. Mitovi koje mi gradimo i u koje treba da vjerujemo su činjenice koje su dokazane. A stvarne činjenice ili naši mitovi o ovoj ribi su da 100gr lososa sadrži najviši iznos vitamina D - oko 360 međunarodnih jedinica, da je konzumiranje lososa poželjno ne samo zbog visoke koncentracije vitamina nego i zbog sadržaja masnih kisjelina Omega-3 koje pomažu u održavanju zdravog srca i sprječavaju upale. Osim toga zna se i da losos u sebi sadrži selen, koji je najvažniji antioksidans za zaštitu organizma.

POTREBNI SASTOJCI:

700 gr lososa bez kostiju

150 gr krupne soli

50 gr šećera

350 gr ocijedjene marinirane cvekle

SASTOJCI ZA DEKORISANJE:

1 pomorandža

kapara po potrebi

Lososu skinuti kožu, oprati ga i osušiti ga platnenim salvetom.
U zdjeli pomiješati sol i šećer, zatim u tu mješavinu uvaljati lososa sa svake strane.

Mariniranu cveklu dobro ocijediti i usitniti je u blenderu.

Dobijena masa od cvekle treba da bude kompaktna kao pire.

Ovom masom preliti pripremljenog lososa i namočiti ga ravnomjerno sa svake strane. Posudu sa lososom poklopiti i ostaviti u frižider najkraće 24 i najduže 48 časova ( što duže stoji u frižideru losos je slaniji).

Nakon isteka željenog vremena lososa oprati i osušiti salvetom (ja sam ga marinirala 24h) .

Ovako mariniran losos u sredini ima lijepu narandžastu boju a vanjska strana mu je tamno crvena, veoma se lako i lijepo reže, a sadrži malo kalorija. Njegov izuzetan ukus čak i najjednostavnije jelo čini posebnim.

U ovom receptu losos je poslužen uz pomorandžu i kapar, ali se on može poslužiti kao snack sa senfom, rezan na komade i ugrađen u salatu ili kao glavni sastojak ukusnih i hranjivih sendviča. Ovaj specijalitet može stajati u frižideru 2-3 dana, pod uslovom da je dobro zaštićen prozirnom folijom.