kuvarica na trapezu

Četvrtaste pogačice sa čvarcima

2011-12-07T09:58:00.001+01:00

Čvarci-To ti je kao smoki... (Najveca laž mogdjetinjstva.)

sa sajta Vukajlija

Naizgled jednostavni i obični,čvarci su vrlo intrigantna i zanimljiva namirnica. Oni su jedinstven, polutrajan proizvod bez ikakvih aditiva i osimtoga (bez mnogo pretjerivanja) može se reći da su preteča suhomesnatihproizvoda. Čvarci nijesu popularni samokod nas, već u cijelom svijetu . Gdje god da ih probate oni su malo drugačiji,jer ih svi pripremaju na neki svoj način.

U Argentini se čvarcipripremaju od govedine ili ovčetine, ULatinskoj Americi konzumiraju se kao snack, ali i kao dodatak u supi ili čorbi.U Boliviji se pripremaju od svinjskog mesa sa rebara, uz dodatak bijelog luka,limuna i origana. Portorikanci ih pripremaju od piletine koja se prijeprženja preko noći marinira u marinadiod tamnog ruma, soka od limuna i narezanog bijelog luka. UAmerici i Engleskoj, čvarci se proizvode i prodaju kao svakodnevna slanagrickalica.

Sve u svemu (možda iz menegovori lokal patriota.. pa neka ga, nek' govori), naši čvarci su ipak naši, a naše pogačice sačvarcima su neprevaziđene!

SASTOJCI ZA PRIPREMU KVASCA :

1 kockica svježeg kvasca (40g)

1/2 kašičice šećera

1 dcl mlijeka

SASTOJCI ZA TIJESTO :

1kg brašna

2 dcl mlijeka

2 dcl kisjele pavlake

2 jaja

1/2 kašičice soli

1/3 kašičice bibera

450 gr čvaraka

SASTOJCI ZA PREMAZ POGAČICA:

1 žumance

3 kašike mlijeka

PRIPREMA:

Kvasac rastvoriti u 1 dcltoplog mlijeka, dodati mu 1/2 kašičice šećera i ostaviti na toplom mjestu dauskisne. Čvarke sitno narezati ili ihusitniti u multipraktiku.

Zamijesiti tijesto odpripremljenog kvasca, brašna, mlijeka, kisjele pavlake, jaja, soli i bibera.Tijestodobro izraditi i ostaviti 40 minuta na toplom,da naraste.

Nadošlo tijesto premijesiti.

Razviti koru debljine prsta.

Razvijenu koru ravnomjernopremazati pripremljenim čvarcima.

Premazanu koru urolati urolat.

Krajeve rolata podvući ipreklopiti ispod rolata.

Preklopljeno tijesto ostavitina hladnom da odmara 15 minuta. Nakon toga ponoviti postupak: razviti koru iurolati rolat (ovoga puta prazan jer su u predhodnom postupku utrošeni svičvarci), krajeve podvući i preklopiti.

Zatim odmah, bez odmaranjatijesta, razviti koru debljine prsta.

Oštrim nožem ( ja sam se poslužila nožem za rezanje pice) razvijeno tijesto izrezati nakvadratiće.

Kvadratiće poredjati na pleh iostaviti još 15 minuta da narastu.

Umutiti žumance sa mlijekom itim premazom premazati kvadratiće.

Peći u zagrijanoj pećnici na200ºC , 15- 20 min.

Tople ili hladne služiti uzpivo ili bijelo vino

Pjesma koju volim:

Remijev ratatuj

2011-10-18T18:11:00.000+02:00

Ratatouille je igra riječi, to jenaziv francuskog paprikaša koji asocira na englesku riječ pacov. A pacov koji me inspirisao se zove Remi i glavnije glumac Pixarovog animiranog filma Ratatouille. Igra tu ne mora da se završi,nastavite je tako što ćete organizovati jedan specijalni ratatuj dan svojimnajbližima, u kome ćete svi spremati, sjeckati i na kraju uživati u ovom jelu i u istoimenom crtaću.

Ni moja ratatuj avantura se ovdje ne završava, sa ovim receptom se prvi put upuštam u igruAjme koliko nas je. Ovog mjeseca domaćica je Katarina u čiji blog veoma rado ičesto zavirim. Namjernica koju je ona odabrala je majčina dušica (Thymus serpyllum). Francuski kuvari imaju jednu izreku koja najbolje opisuje kakav je ovozačin, a koja glasi: „Kada ste u nedoumici, upotrijebite majčinu dušicu!“ .

Majčina dušica se upotrebljava već hiljadama godina, ona se prvi putpominje u sumerskim zapisima iz 3500. godine p.n.e.. U Grčkojsu je palili na oltarima i u kućama kao zaštitu od zaraznih bolesti. Egipćani su je upotrebljavali u procesu balzamovanja. Hipokrat,Plinije i Sveta Hildegarda ( proročica i travarka) su imali visoko mišljenje oljekovitim svojstvima majčine dušice. U srednjem vijeku ova biljka je bila prva na listi evropskih čarobnjaka, a koristila se ikao protivotrov kod zmijskih ugriza. Ipak, najljepšu ulogu dodijelio jojje Šekspir. U njegovom dijelu “San ljetnje noći“ Titanija, kraljica vila i vilenjaka, spava na mirisnom ležaju od majčinedušice:

Znam jedno cvjetno, mirisno brdašce

Gdje raste orlov noktić, majčino srdašce,

Pod baldahinom bajnih divljih ruža -

E, tu se noću Titanija pruža

Da malo drijemne i odmori glavu

Uljuljkana pjesmom u svoju slavu;

SASTOJCI ZA SOS:

2 kašike maslinovog ulja

1crni luk

1 -2češnja bijelog luka

1mrkva

2paradajza
½kašičice vegete

1 dclbijelog suvog vina

1kašičica peršuna

½kašičice majčine dušice

1prstohvat crnog bibera

POVRĆE ZA RATATUJ:

1patlidžan

1tikvica

1žuta paprika

1paradajz

1prstohvat soli

Priprema sosa:
Mrkvu, crni i bijeli luk očistiti i sitno nasjeckati.
Paradajz potopiti u vrelu vodu, oguliti i krupno narezati. U šerpi ugrijati uljei na njemu malo propržiti bijeli i crni luk. Kada luk postane staklast dodatimu mrkvu, paradajz, vegetu vino, peršun , majčinu dušicu i biber. Sos prodinstati 10 minuta iskinuti sa vatre.

Priprema povrća:
Povrće za ratatuj oprati i isjeći na kolutove približno slične debljine.

U posudu u kojojće se ratatuj peći sipati sos.

Preko sosanaizmjenično ređati kolutove povrća i malo ih posuti sa vegetom.

Prekriti folijom i peći u zagrijanoj rerni60 minuta na 180ºC.

Pripremljeniratatuj može se služiti vruć i ohlađen.

Vruć ratatuj se služi kao prilog uz neko meso , a hladan kao predjelo ili lagana večera.

Pjesma koju volim:

Moj mali krambl

2011-10-10T00:17:00.000+02:00

„Savršena pita počinje od savršene kore.“ Međutim, kramblje savršena pita, a nema koru!

Krambl je jelo britanskogporijekla, a može se pripremiti u slatkoj ili slanoj verziji, zavisno od sastojaka koji se koriste. Slatki krambl obično sadrži pečeno voće,koje je prekriveno mrvljivim tijestom, a čiji su osnovni sastojci puter, brašno i šećer. Za ovajizvanredni dezert tradicionalno se koristi sledeće voće: jabuke, kupine, breskve, rabarbara, ogrozdi, i šljive.Mrvljivo tijesto može u sebi sadržati kisjelo mlijeko ili sirće. U njega se mogudodati bademi ili drugi orašastiplodovi, što mu daje više nego neobičan ukus. Preko ovog tijesta posipa se šećer (smeđi ili bijeli), prije ili poslijepečenja. Ukoliko se šećer doda prije pečenja, gornji sloj krambla biće karamelisan i vrlo ukusan. U nekim receptima umjestomrvljivog tijesta koristi se izlomljeni biskvit ili pahulje od žitarice.

Ništa manje nije ukusna ni slana verzija krambla . Umjestovoća koristi se meso, povrće, sir ili jaja, a u mrvljivom tijestu šećer jezamijenjen sa sirom.

Slatki krambl može se poslužiti sa šlagom, pudingom ili sladoledom. Slani se služikao predjelo ili dio glavnog jela.

Ova jednostavna pita može se izvoditi u neograničenim kombinacijama, potrebno je samo pograti se s maštom i namjernicama kojesu na dohvat ruke. Ovo je moja zimska verzija sa zamrznutimvoćem i malo drugačijim načinom mrvljenja tijesta. Niskokaloričan, zavodljiv i neodoljiv, a unjemu crna čokolada, malina i višnja... takav je moj mali krambl.

Mrvljivo tijesto:

200 gr brašna
1 vanilin šećer

1 kašika šećera
1 prašak za pecivo
75 gr putera

125 ml mlijeka

Voćni fil:

150 gr smrznutih malina

150 gr smrznutih višanja

12 kockica crne čokolade 70%

šećer u prahu po potrebi

Priprema:

200 gr brašna, vanilin šećer,kašiku šećera i prašak za pecivo suvo pomiješati. Suvoj smjesi dodati 125ml mlijeka i 75 gr putera . Zamijesiti tijesto i ostaviti gapola sata u frižideru.

U 6 keramičkih posudica ravnomjerno rasporediti voće iizlomljenu čokoladu (po dvije kocke u svaku posudicu).

Preko voća i čokolade narendati ohlađeno tijesto.

Ugrijati rernu na 180ºC i peći krambl 15 minuta , da tijestodobije lijepu zlatnožutu boju.

Ispečeni dezert posuti sa šećerom u prahu.

Moj mali krambl se služi topao. Ukoliko se ohladi može sepodgrijati u rerni ili mikrotalasnoj.

Pjesma koju volim:

Konfučijanska piletina sa povrćem

2011-09-20T20:04:00.000+02:00

"Kinezi jedu sve što se kreće po zemlji osim automobila, sve što pliva u vodi osim brodova, i sve što leti u vazduhu osim aviona."

nova kineska poslovica

Kulinarstvo u Kini je oduvijek bilo neraskidivo vezano sa drugim elementima stare kineske civilizacije: filozofijom i medicinom. Tradicionalni kineski stav prema kuvanju kao umjetnosti formirao je poznati kineski filozof i socijalni reformator Konfučije (VI-V vijeka prije Hrista). U njegovim spisima nalaze se mnoge smjernice o pravilnoj pripremi hrane. Po njemu, udio mesa u jelu treba biti jednak jednoj trećini od ukupne količine povrća. Svi sastojci trebaju biti izrezani u istoj veličini i obliku (trake ili kockice) i u svako jelo treba dodati malo đumbira. On je vjerovao i učio da ukus jela zavisi od harmonije sastojaka, a harmonija sastojaka zavisi od pravilnog balansiranja ukusa, tekstura, boja i mirisa. Ono što je najvažnije, za njega je kuvanje bilo umjetnost, a ne puko zadovoljavanje potrebe našeg želudca. Njegova kulinarska filozofija je glasila: Ne treba jesti ono što nije dovoljno pečeno ili je prepečeno, ono što nije dovoljno začinjeno ili je prezačinjeno, ono što je bezbojno ili prešareno i ono što nije pažljivo i jednako nasjeckano!

I za kraj ovog uvoda, jedna poslovica koja nema veze sa Konfučijem ali dolazi direktno iz MENSA-e: Ako si gladan, onda jedi!

Sastojci:

3 crvene paprike
3 zelene paprike
3 tikvice izrezana
3 kašike suncokretovog ulja

300 gr bijelog pilećeg mesa
1 kašika senfa
1 kašičica peršuna

prstohvat bibera
3 kašike ulja od tikve (buče)
3 kašike susama

1,5 kašika Worcestershire sauce
1,5 kašika slanog Soya sauce

1 kašičica đumbira u prahu

1 kašičica kari praha
1 kašičica žutog šećera
1 dcl vode
1 kašičica gustina

Priprema povrća:

Povrće oprati i isjeckati na trake. Nauljeni wok ili tiganj dobro zagrijati i dodati sjeckano povrće.

Povrće pržiti dok ne dobije zlatnu boju, a zatim wok ili tiganj skloniti sa vruće ploče i poklopiti poklopcem, da se povrće ne ohladi.

Priprema mesa:

Meso isjeckati na trake. Dodati mu senf, peršun, biber i dobro rukama umješati, da se začini sjedine sa mesom.

Tiganj podmazati uljem od tikve, zagrijati ga dobro i u njega pržiti meso 10-ak minuta uz stalno miješanje.

Pripremljenom mesu dodati susam, i pržiti još 5 minuta na smanjenoj vatri (jer susam puca na jakoj vatri).

Slatko kisjeli preliv:

U 1 dcl vode dodati vorčesteršir sos, soja sos, đumbir prah, kari prah, žuti šećer i gustin. Preliv miješati dok se gustin dobro ne sjedini i masa postane ujednačena.

Finalna priprema:

Pripremljeno povrće zaliti prelivom i zakuvati par minuta na jakoj vatri.

Zatim dodati meso..

Dobro izmješati i još jednom kratko prokuvati .

Konfučijanska piletina sa povrćem se služi topla i tradicionalno se jede štapićima.

Pjesma koju volim:

Христос Вoскресе! Sretan Uskrs! Happy Easter!

2011-04-24T18:59:00.002+02:00

„Dušo moja, pećino večnosti, ne dopusti vremenom razbojnicima da uđu u tebe i nalože svoj oganj u tebi. Budi nema, kad te viču. Budi nepokretna, kad udaraju o tebe. I strpljivo čekaj Domaćina svoga. Zaista doći će.“

Molitve na jezeru - Vladika Nikolaj Velimirović

For Japan With Love

2011-03-18T22:03:00.003+01:00

"Pitaš li vjetre listove

čiji je red
da ga oduvaš?"

Kyoshi Takahama

Ponekad tišina može bolje da se čuje od najjačeg zvuka. Osamnaesti mart je dan u kome su se blogeri tišinom ujedinili i solidarisali sa patnjama naroda u Japanu. Saznajte više o ovoj inicijativi OVDJE. Ako ste u mogućnosti i želite da pomognete donacijom, onda kliknite OVDJE.

BRBLJIVE CARSKE LADJE

2011-02-05T02:15:00.007+01:00

KUVAR I CAR

Jednog dana, jedan car riješi da okupi careve, kraljeve i vladare svih zemalja, pa da napravi najveću i najljepšu gozbu na svijetu o kojoj će svi pričati. Pozove car svog kuvara i kaže mu :

- Za ovu gozbu moraš napraviti najbolja jela koja je iko ikada pravio, zato uzmi koliko hoćeš zlata i nabavi najbolje i najukusnije namjernice!

Kuvar je dugo razmišljao na koju stranu svijeta da podje i dosjetio se da ne mora nigdje da putuje, jer ono što za takvu gozbu treba može se naći svuda na svijetu.

Došao je dan gozbe, gosti sjedoše za carsku trpezu i car naredi da se iznese prvo jelo. Kuvar svečano uđe i svakom gostu prinese po parče jezika. Kada gosti pojedoše ponuđeno jelo, car naredi da se donese sledeće. Kuvar svečano uđe i svakom gostu prinese opet po parče jezika. Svi gosti su bili začuđeni, ali iz poštovanja prema caru nisu ništa rekli. Ne želeći da se ponizi pred svojim gostima, nadajući se da će sledeće jelo biti bolje ni car ništa nije rekao. Gosti pojedoše što im je ponuđeno, a car naredi da se iznese sledeće jelo. Kuvar opet donese svima po parče jezika.

- Da li je kod vas običaj da se jede samo jezik, pa nas zato ne nudite nečim drugim? - upitaše gosti.

Car pozva kuvara i upita ga:
- Zar ti nisam rekao da pripremiš nešto najbolje i najskuplje što postoji?

Kuvar mu odgovori:
- Presvjetli care, zar na ovom svijetu postoji nešto bolje i skuplje od jezika? Jezik sve može: cara da održi na tronu, ratove da prekine i mir da sklopi!

Gosti se zadiviše ovim pametnim riječima i dogovoriše se da do kraja iskušaju mudrost carevog kuvara, pa zatražiše da im on pripremi i ponudi najgoru hranu na svijetu. Ne prođe puno vremena i kuvar se vrati sa traženom hranom i svima opet ponudi po parče jezika. Car ga začuđeno upita:

-Zar ti nije naređeno da pripremiš nešto najgore što na svijetu postoji?

A kuvar odgovori:

-Presvijetli care zar postoji nešto gore od jezika? Zar jezik ne može da pokvari i sruši prijateljstvo, ljubav i mir?

(moldavska narodna priča)

Juneći jezik se sa pravom može smatrati delikatesom. Zbog visokog sadržaja gvožđa upotreba ove namjernice je vrlo korisna za ljude koji imaju snižen nivo hemoglobina. Veoma je ukusani i hranjiv, međutim pogrešno je mišljenje da on spada u dijetalne namjernice. Jezik u sebi sadrži čak 12% masti. Zbog žvakanja mišići jezika konstantno rade, a kao izvor energije koriste masnoću koja se nalazi u zadnjem dijelu jezika.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnogi vjeruju da je jezik afrodizijak. Veliki francuski pisac Onore de Balzak je rekao: „Ne postoji nježnije jelo koje više pobuđuje ljubavni zanos kao što je goveđi jezik. Poznato je da je Đakomo Kasanova imao uvijek u spavaćoj sobi bocu toplog bijelog vina i hladni goveđi jezik. Rezultat je svima poznat, njegova strast postala je legenda!“

SASTOJCI:

1 dimljeni juneći jezik

2 avokada

3 kašike milerama

prstohvat bibera

8 kriški tost hljeba

vlasac po potrebi

Dimljeni jezik oprati i kuvati u ekspres loncu 50 minuta.

Skuvani jezik ohladiti , oguliti mu opnu, a meso odvojiti i usitniti.

2 avokada oprati, prerzati napola po dužini i izvaditi koštice.

Svaku polovinu ploda pažljivo izdubiti.

Meso avokada ispasirati u blenderu dok se ne dobije ujednačena kremasta masa. Toj masi dodati biber i meso od jezika, zatim sve sjediniti blenderom. Ovim filom puniti izdubljene polovine avokada.

Kriške tost hljeba presjeći na pola i tostirati. Punjene polovine avokada dekorisati sa tostiranim hljebom i vlascem.

Poslužiti odmah.

Božić (što god tkaš vezuj konce za mene)

2011-01-08T00:01:00.002+01:00

Svim prijateljima i svim posjetiocima bloga, koji dočekuju i proslavljaju Božić, želim svaku sreću sa radosnim pozdravom:

Mir Božji, Hristos se rodi!

Digitalna rođendanska torta

2010-12-05T00:26:00.003+01:00

Svijet oko nas je ispunjen signalima: moždani talasi, srčani ritam, slike sa udaljenih svemirskih sondi , seizmičke vibracije itd., koji se digitilnom metamorfozom pretvaraju u podatke. Digitalna obrada podataka postaje najmoćnija tehnologija bez koje nećemo moći da funkcionišemo. Mora se priznati da digitalna revolucija donosi nove mogućnosti, nove načine razmišljanja i nove načine obavljanja stvari, ali to za ljudski rod može biti i i blagoslov i prokletstvo. Možda će se jednog dana naše misli i emocije mjeriti i tumačiti digitalnim sistemima, a hologram zazuzeti mjesto koje pripada čovjeku. Jedini prosti analogni signal koji za sada opstaje je slovo... knjige su poslednji bastion analognih ljudskih signala.

Čemu sve ove „velike“ misli? Desilo mi se nešto smiješno, prilikom pripreme ovog recepta moj digitalni fotoaparat je upao u tijesto! Zamalo da ostanem bez torte i fotoaparata...

SASTOJCI ZA KORU:

malo putera za podmazivanje

90 gr putera

60 gr šećera

80 gr brašna

½ čajne kašičica praška za pecivo

2 jaja

prstohvat soli

izrendana kora od 1 pomorandže

SASTOJCI ZA KARAMELISANI SLOJ:

150 gr lješnika

50 gr šećera

2 kašike vode

85 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

35 gr putera

kašika ruma

SASTOJCI ZA VOĆNI FIL:

2 konzerve kajsija

SASTOJCI ZA GANAŠ:

125 gr crne čokolade (70% kako dijelova)

2,5 dcl slatke pavlake (36 % mm)

2 žumanca

40 gr žećera

Kakao za posipanje

PRIPREMA KORE:

Dno forme prekriti papirom za pečenje, a obod premazati puterom.

Puter rastopiti i malo ohladiti. Brašno promiješano sa solju i praškom za pecivo prosijati. Jaja dobro umutiti sa šećerom, dodati prosijano brašno i lagano promješati. Zatim dodati maslac i mutiti dok se ne dobije glatka masa. U dobijeno tijesto dodati izrendanu pomorandžinu koru i ručno izjednačiti.

Tijesto sipati u kalup i peći na 175ºC 15-20 minuta.

Pečenoj kori sinuti papir i vratiti je u kalup.

PRIPREMA KARAMELISANOG SLOJA:

Lješnike isjeckati krupno i uz stalno miješanje malo popržiti na suvom tiganju, vodeći dobro računa da ne izgore.

Duboki tanjir prekriti folijom i premazati uljem.

Šećer i vodu kuvati dok se ne dobije svijetlo braon gusti karamel.

U vrući karamel dodati lješnike, pomiješati i cijelu karamelisanu masu presuti u tanjir sa folijom.

Ohladjenu karamelisanu masu sitno isjeckati u blenderu.

Čokoladu istopiti, dodati joj puter i sjediniti.

U vruću čokoladu dodati isjeckanu karamelisanu masu.

Dobijenim namazom ravnomjerno premazati koru.

PRIPREMA VOĆNOG FILA:

Kajsije iz konzerve dobro procijediti i redjati ih u krug preko namaza.

PRIPREMA GANAŠA:

Žumanca i šećer umutiti na pari.

Rastopiti čokoladu. Umutiti rastopljenu čokoladu i žumanca. Umutiti slatku pavlaku. Umućenu pavlaku dodati u vruću masu od čokolade i žumanaca. Mutiti dok se ne dobije kremasta masa.

Kremastu masu preliti preko sloja kajsija.

Tortu sa kalupom ostaviti u frižideru bar 12 časova.

FINALNA PRIPREMA:

Nakon navedenog vremena izvaditi tortu iz frižidera i obilno je posuti kakom. Nakon toga tankim nožem pažljivo odvojiti tortu od ivica kalupa, skinuti obruč, tortu prebaciti na tanjir i ukrasiti je po želji.

Svako parče rezati oštrim nožem umočenim u hladnu vodu.

Moja "halloween" tikva

2010-10-15T23:32:00.011+02:00

moj najdraži tikvan :)

Tradicija slavljenja Noći vještica (Halloween) vuče korjene iz drevne keltske svetkovine Samhain. Po ovom paganskom vjerovanju duše su tada napuštale svijet i reinkarnirale se u novom tijelu. Na tim su se svetkovinama, osim tradicionalnog rezbarenja bundeva, bacale rune ( pločice za gatanje), palile svijeće (narandžasta za sreću, crna za tjeranje negativiteta) i stajalo se pred ogledalom kako bi se poželjela i ispunila neka tajna želja. Zato, ako vam tog dana ogledalce bude pri ruci, poželite želju! Možda se ispuni…

Potreban materijal:

1 veliki balon

tutkalo

1 rolna toalet papira

uljane boje (narandžasta, braon i žuta)

Postupak izrade:

Naduvati veliki balon. Napraviti gusti rastvor tutkala i vode 7 - 10% (70 - 100 gr. tutkala na 1 litar vode) nanijeti ga na balon i preko njega oblijepiti cijeli balon (računajući i zavezani vrh) toalet papirom. Taj postupak ponoviti 6-7 puta. Potrebno je uvjek sačekati da se prethodni sloj osuši, pa zatim nanjeti sledeći sloj. Sušenje može da potraje od pola sata do dva sata u zavisinosti od temperature i vlaznosti vazduha. Sušenje se ne smije ubrzavati fenom ili sl. Kada se osuši zadnji sloj, olovkom iscrtati oči i usta i zrezati ih skalperom.

Da bi tikva mogla da stoji , dno tikve je takođe potrebno malo izrezati.

Naranžastom uljanom bojom obojite tikvu i dodajte joj braon i žućkaste uzdužne pruge koji treba da daju osjećaj neravnina na tikvi.

Vrh tikve obojite zelenom bojom.

Tikva se može koristiti kao abažur za lampu u dječijoj sobi. Potrebno je samo da se u donji otvor ubaci sijalično grlo sa kablom.

NAPOMENA:
Ova tikva je napravljena prije 10 godina, tako da nažalost nemam fotografije izrade. Nadam se da sam uspjela riječima da pojasnim cijeli postupak.

Obrok salata „Pomme D’Amour“

2010-10-09T01:27:00.025+02:00

„Ako sanjaš da jedeš paradajz , onda je to znak približavanja dobrog zdravlja. Ako u snu gledaš kako paradaiz raste, onda to znači da će tvoja kuća uskoro biti puna zadovoljstva i sreće.“

Veliki sanovnik

Paradajz je najpopularnija i najkontraverznija biljka na svijetu. Jedni su ga smatrali afrodizijakom, drugi su tvrdili da je otrovan, treća su ga svrstavali u voće, a četvrti su na sudu dokazivali da je paradaiz povrće, peti ga uzgajaju na naftnim platformama u Sjevernom ledenom okeanu, šesti su beduini koji ga uzgajaju u pustinjama Sinajskog poluostrva i tako u nedogled... Njegova biografija puna je uspona i padova. Uzvišenost i tajnovitost ovog ploda, reflektovana je kroz značenje njegovog imena na različitim jezicima: na francuskom „pomme d’amour“ znači jabuka ljubavi, na italijanskom „pomodoro“ se prevodi kao zlatna jabuka, a Mađari su ga nazvali „paradics“ što bukvalno znači raj. Poznati španski slikar Muriljo (Bartolomeo Esteban Murillo) ovjekovječio je i uzdigao ovaj plod, prikazujući ga na svom poznatom platnu „Kuhinja andjela“ (La Cuisine Des Anges), kao dio božanske hrane koju pripremaju andjeli.

Mistični planinski visovi Anda su pradomovina paradajza. Sjemenke ove biljke su peruanske ptice prenijele u Meksiko, gdje su je Asteci uzgajali i miješali sa divljim biljkama, pa tako stvorili predivnu raznolikost njenog ploda. U Evropu su sjeme paradajza donijele španske galije u 16. vijeku.

U početku je postojala sumnja da je paradajz otrovan, pa su mnogi ovu biljka uzgajali samo za ukras. Bogati ljudi u to vrijeme koristili su posudje od kalaja, koje ima visok sadržaj olova. Uslijed konzumiranja alkalnih namjernica (poput paradajza) olovo iz posudja se otapalo u hranu, što je rezultiralo teškim trovanjem čiji je ishod najčešće bio smrtan. Siromašni ljudi, koji su koristili drveni pribor za jelo, nisu imali ovakvih „bogataških“ problema, a samim tim ni averziju i strah od konzumiranja takve hrane. To je u osnovi razlog zašto je paradaij bio hrana samo za siromašne (naročito u Italiji), sve do sredine 19. vijeka kada je otkriveno da su listovi i stabljika ove biljke zaista otrovni, ali da su njeni plodovi izuzetno ukusni i zdravi.

Italija je bila najveći rasadnik „pomodor“-a. U Francusku je „pomme d’amour“ došao iz Provanse krajem 18. vijeka i zbog svoje crvene boje postao je kulinarski simbol Francuske revolucije. U Sjevernu Ameriku paradajz se pojavio kasno, ali nije donesen iz domovine već iz Evrope , donijeli su ga prvi italijanskim emigranti. U ljeto 1780. godine, ruski veleposlanik u Italiji dobio je zaduženje da u St. Petersburg carici Katarini II priredi degustaciju paradajza. Izgled i ukus ovog ploda osvojio je rusku caricu, koja je sa ogromnim oduševljenjem naredila da se njen dvor redovno iz Italije snadbjeva velikim količinama ove „ljubavne jabuke“, ne znajući da se u njenom carstvu (Krimu, Astrahanu , Gruziji) više od deset godina uspješno uzgaja taj isti paradajz!

Vrhunac svoje transformacije, paradajz je doživio 10. maja 1893. godine kada je postao pravi botanički kuriozitet. Polemike oko toga da li je paradajz voće ili povrće dovele su do toga da ovo pitanje riješava američki Vrhovni sud. Ozbiljan pravni skandal izbio je kada je carinik gospodin Hedden ocarinio veliku količinu paradajza kojeg je uvezao trgovac Nix. Tadašnji američki carinski zakon predvidjao je porez na povrće, a na voće ne. Sve do tada paradajz se računao i u voće i u povrće. Nakon plaćanja carine gospodin Nix je tužio carinika Hedden-a i tražio povraćaj novca. Botanički gledano paradajz se svrstava u bobičasto voće, medjutim kulinarski gledano paradajz se koristi i konzumira kao povrće. Američki Vrhovni sud je ipak utvrdio da se za potrebe trgovine i razmjene paradajz treba tretirati, ne prema botaničkoj, nego prema kulinarskoj definiciji, što znači da je paradajz u očima američkog pravosudja vrsta povrća i kao takvo će se oporezivati.

Najveću popularnost paradajzu donijela je pojava pizze, koju je nemoguće zamisliti bez crvenog paradajz sosa. Pigment koji paradajzu daje tu lijepu boju je likopen, koji posjeduje veoma jaka antioksidativna svojstva veoma značajna za prevenciju kancerogenih bolesti, bolesti srca i krvnih žila. Najmanje 85% likopena u ukupnoj hrani dolazi baš iz paradajza. Termička obrada paradajza uz dodatak malo maslinovog ulja omogućava organizmu lakšu i potpuniju konzumaciju likopena. Paradajz koji se konzumira mora biti zreo, crvene boje. Zeleni, nedozreli paradajz je otrovan zbog alkaloida koji sadrži, ali se kiseljenjem ta otrovnost neutrališe i dobija svojevrsni specijalitet.

Paradajz je nekada bio sezonsko voće koje dozrijeva od maja do oktobra. Medjutim u današnje vrijeme svih 365 dana u godini možemo uživati u njegovom ukusu i tako puno učiniti za svoje zdravlje. To nije sve, možemo ga i svih 365 noći u godini sanjati, Veliki sanovnik kaže da je i to veoma zdravo...

Sastojci za salatu:

250 gr mladog neslanog sira

14 šeri paradajza

Sastojci za preliv:

3 supene kašike maslinovog ulja
1 ½ supene kašike sirćeta balzamiko
2 režnja bijelog luka
1/3 kafene kašičice kopra

½ kafene kašičice sušenog timijana

1 supena kašika sušenog peršuna
prstohvat šećera

prstohvat bibera

½ kafene kašičice krupne soli

Priprema:

Paradajz presjeći na pola, očistiti ga od sjemenki i poredjati po podmazanom plehu i peći u prethodno zagrijanoj rerni 90 minuta na 135ºC.

Pečeni paradajz ohladiti na sobnoj temperaturi.

U avanu pripremiti preliv: izgnječiti i sjediniti maslinovo ulje, sirće, bijeli luk, kopar,timijan, peršun, šećer, biber i sol.

Sir narezati na tanke komade. Na tanjiru naizmjenični redjati paradajz i sir, zatim preliti sa prelivom.

Napomena :

Paradajz može biti pečen dan unaprijed i spremljen u frižideru do upotrebe.

Ludi Šeširdžija (Mad Hatter)

2010-09-14T16:42:00.070+02:00

Priču „Alisa u zemlji čuda“ sam kao dijete doživljavala kao zastrašujuću prepričanu noćnu moru jedne djevojčice i zato je nikada nijesam pročitala do kraja. Tim Burton je razbio sve moje predrasude, „Alisa“ iz njegovog ugla me je uvela u najčarobniji svijet u kome su mi se pomješali osjećaji djeteta i odrasle osobe. Johnny Depp je tako maestralno dočarao Ludog Šeširdžiju da nemam riječi. Njegova energija, zbunjenost, prisutnost i odsutnost, odanost, neočekivano zrele, duboke i najčistije emocije su me potpuno oborile s nogu. Zato se i ova posebna pita, inspirisana ovim predivnim likom, tako zove...

TIJESTO:

150 gr brašna

100 gr putera

1 jaje

VOĆNO PUNJENJE:

3 dcl milerama 30 % mm

4 kašike šećera

1 kesica vanilin šećera

4 kašike brašna

300 gr brusnica

5 breskvi

IZRADA PODLOGE OD TIJESTA:

Pećnicu zagrijati na 200°C.

Brašno i puter sobne temperature ručno sjediniti, tako da se dobije grumuljičasta masa. Zatim dodati jaje i dobro izraditi. Formirati tijesto u loptu, umotati je u prozirnu foliju i ostaviti u frižider ½ sata. Ohladjeno tijesto razviti u okrugli oblik, koji mora biti veći od kalupa . U kalup položiti tijesto tako da prelazi preko njegovih ivica. Tijesto utisnuti prstima u ivicu kalupa , a višak odrezati. Pek papirom prekriti pripremljeno tijesto, a na papir rasporediti pasulj(da se tijesto ne bi podiglo prilikom pečenja) i peći 20 minuta na 200ºC.

Ispečenu podlogu ohladiti, a papir i pasulj ukloniti.

IZRADA VOĆNOG PUNJENJA:

Mileram, šećer, vanilin šećer i brašno ručno umiješati u ravnomjernu gustu smjesu. Dodati brusnicu i lagano pomješati.

FINALNA IZRADA:

Breskve izrezati na kriške ( koristila sam breskve iz kompota, a mogu i svježe).

Pripremljenu podlogu napuniti voćnim punjenjem.

Izrezane breskve ravnomjerno poređati na pitu.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180 ºC 40 minuta.

Ohladiti pitu i poslužiti.

Ludi Šeširdžija, pogled izbliza:

NAGRADE

2010-09-10T13:37:00.004+02:00

Prvu sezonu mog bloga zaključila sam na najdivniji način-rođendanskom čestitkom mom čedu :). U tom lijepom duhu ću i da nastavim, pa ću svoj prvi post u drugoj sezoni posvetiti proslijeđivanju nagrada, koje sam dobila od Dunje i Κάθαρσις (kojima se od srca zahvaljujem za trenutake radosti koje su mi poklonile preko ovih nagrada).

Predivnu „One Lovely Blog“ nagradu proslijeđujem blogerima sa predivnim blogovima:

Ja u kuhinji...

Moje grne

Jacina čarobna kuhinja

Jojini isprobani recepti

J ust good food

Kašičica šećera i prstohvat soli

Rotkvica

Sta Da Kuvam Sutra

Svaštarica

„Prix d'Arts je nagrada za blogere koji prenose kulturne, etičke, literarne, osobne itd. vrijednosti izvan nacinalnih i govornih granica. Koji, sažeto rečeno, pokazuju da se njihova živa kreativnost i razmišljanje može lako otkriti u njihovim riječima i između redaka, bez obzira na jezik kojim pišu. Nagrada je zamišljena kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost.“ (citat sa bloga Κάθαρσις)
Ovu posebnu nagradu proslijeđujem slijedećim blogerima:

EMO_SERPICA

Zaboravljene poslastice

Ebba’s cuisine

foodforthought

Gastro fusion

googowill world

In T & T kitchen

Home-made by B

Iz moje kuhinjice

La casa de vainilla

Moja kuhinja

Postoje i dva pravila:
1. Logo koji ste preuzeli označite linkom bloga sa kojeg je nagrada uručena.
2. Nagrade proslijedite dalje.

I na kraju ovog posta, pogledajte mog OMILJENOG kuvara u akciji ukrašavanja Japanske torte!

Ispunjeno srce ( za mog šampiona)

2010-06-08T23:01:00.010+02:00

Ovo su tvoje pesme. Ne pitaj kako sam saznao šta misliš. Možda sam ponekad bio ti. Možda si ti pomalo bio ja. Možda smo zajedno bili ceo svet.

Miroslav Antić

Blago usoljeni losos u marinadi od cvekle (recept za M.)

2010-04-12T19:57:00.010+02:00

Manitu je stvorio lososa da bi njime nahranio indijanski narod. On je učio indijance kako da se brinu za lososa: "Ne zanemarite ovu hranu. Budite oprezni da ne prekršite pravila brige o lososu. Da biste uvjek imali dovoljno, nemojte uzeti više nego što vam je potrebno!". Prvi indijanci kojima je rečena ova mudrost marljivo su slijedili pravila i živjeli sretno bez problema. Ali, vremenim i to se promijenilo. Indijanski narod je postao neoprezan i pohlepan, lovci su počeli loviti više lososa nego što je potrebno za njihove porodice i nisu htjeli slušati savjete i upozorenja od onih koji su pokušavali slijediti pravila Manitua. U rijekama je bilo sve manje i manje lososa. Glad je harala indijanskim selima, mala djeca su plakala, a stari ljudi su morali prositi za hranu.

Jednog dana, na obali rijeke djeca su pronašla poslednjeg lososa koji je bio mrtav. Indijanski narod je shvatio svoju grešku: "Ako bismo imali samo još jednu priliku, učinili bismo bolje. Kad bismo mogli oživjeti ovog lososa on bi doveo druge losose iz okeana." Vrač je pokušao iskoristiti svoje duhovne moći da bi oživio lososa, ali bez uspjeha. Svi su se složili da je najpametnije da se obrate najmudrijem i najstarijem među njima, pustinjaku koji se zvao Stara zmija. Kada su pronašli Staru Zmiju i ispričali mu šta žele od njega, Stara Zmija im reče: "Zašto mislite da sam ja sposoban da oživim lososa nakon vrača koji to nije uspio? Ja sam star čovjek, kako vi očekujete od starca poput mene da posjeduju toliku moć da može učiniti nemoguće!". Indijanski narod je bio prestrašen i tužan: "Vi ste naša zadnja nada. Molim Vas pomozite nam!". Konačno, Stara Zmija reče: "Ja ću dati sve od sebe!“. Što je rekao to je i učinio, stao je iznad uginulog lososa i pet puta ga okrenuo, riba je oživjela ali je starac naočigled cijelog indijanskog naroda nestao. Losos se vratio u rijeku, otplivao do okeana i doveo druge losose. Ljudi su naučili svoju lekciju i od tada su se dobro brinuli o svojim lososima.

Danas kad neko uhvati lososa i počne ga pripremati za jelo, u kičmi lososa primjetiće bijeli membranu. To je Stara zmija, starac koji je dao svoj život lososu i tako spasio svoj narod od gladi i nestajanja.

Legenda indijanskog plemena Shahaptian

(preuzeta fotografija, link)

Losos je dio nordijske, irske, velške, japanske, grčke, ruske i mnogih drugih mitologija. Najljepša uloga dodijeljena mu je u keltskoj mitologiji, u kojoj je on nosilac mudrosti. Medjutim, vrijeme u kome mi sada živimo ne ostavlja prostor mitovima i legendama. Mitovi koje mi gradimo i u koje treba da vjerujemo su činjenice koje su dokazane. A stvarne činjenice ili naši mitovi o ovoj ribi su da 100gr lososa sadrži najviši iznos vitamina D - oko 360 međunarodnih jedinica, da je konzumiranje lososa poželjno ne samo zbog visoke koncentracije vitamina nego i zbog sadržaja masnih kisjelina Omega-3 koje pomažu u održavanju zdravog srca i sprječavaju upale. Osim toga zna se i da losos u sebi sadrži selen, koji je najvažniji antioksidans za zaštitu organizma.

POTREBNI SASTOJCI:

700 gr lososa bez kostiju

150 gr krupne soli

50 gr šećera

350 gr ocijedjene marinirane cvekle

SASTOJCI ZA DEKORISANJE:

1 pomorandža

kapara po potrebi

Lososu skinuti kožu, oprati ga i osušiti ga platnenim salvetom.
U zdjeli pomiješati sol i šećer, zatim u tu mješavinu uvaljati lososa sa svake strane.

Mariniranu cveklu dobro ocijediti i usitniti je u blenderu.

Dobijena masa od cvekle treba da bude kompaktna kao pire.

Ovom masom preliti pripremljenog lososa i namočiti ga ravnomjerno sa svake strane. Posudu sa lososom poklopiti i ostaviti u frižider najkraće 24 i najduže 48 časova ( što duže stoji u frižideru losos je slaniji).

Nakon isteka željenog vremena lososa oprati i osušiti salvetom (ja sam ga marinirala 24h) .

Ovako mariniran losos u sredini ima lijepu narandžastu boju a vanjska strana mu je tamno crvena, veoma se lako i lijepo reže, a sadrži malo kalorija. Njegov izuzetan ukus čak i najjednostavnije jelo čini posebnim.

U ovom receptu losos je poslužen uz pomorandžu i kapar, ali se on može poslužiti kao snack sa senfom, rezan na komade i ugrađen u salatu ili kao glavni sastojak ukusnih i hranjivih sendviča. Ovaj specijalitet može stajati u frižideru 2-3 dana, pod uslovom da je dobro zaštićen prozirnom folijom.

HRISTOS VOSKRESE

2010-04-05T15:29:00.006+02:00

„Mi na zemlji zaista kao da lutamo, i kada ne bi bilo dragocjenog Hristovog lika pred nama, mi bismo sasvim zalutali i propali kao rod ljudski prije potopa. Mnogo šta je na zemlji od nas skriveno, ali u zamjenu za to darovano nam je tajanstveno, intimno osjećanje naše žive veze sa drugim svijetom, sa svijetom višim i uzvišenim...“

Fjodor M. Dostojevski

(Braća Karamazovi)

Obogaćeni Mangomus

2010-03-27T13:46:00.007+01:00

Umjetnici su kroz vjekove odavali počast mangu. Drevni indijski epovi "Ramayana" i "Mahabharata" su puni opisa i simbola manga. Američki pjesnik Hart Crane je napisao svoju odu "Mango Tree", oblikujući dužinu i linije stihova da nalikuju mango stablima. Francuski slikar Paul Gauguin (koji je pobjegao od civilizacije na Tahiti, gdje je eksperimentisao s eksplozivnim bojama slaveći neukroćeni svijet u kome je našao utočište i inspiraciju), ovjekovječio je mango na svojim slikama "Dvije Tahićanke sa mangom" i "Žena sa mangom"(portret njegove trudne ljubavnice Teha'amana). Indijski pisac David Davidar je u svom veoma poznatom romanu "House of Blue manga", opisao veliko mango hodočašće.

SASTOJCI:

1 mango

250ml slatke pavlake 36%mm

1 kesica vanilin šećera

30 gr očišćenih pistaćia

PRIPREMA:

Očišćene pistaćie isjeckati.

Mango isjeći i odvojiti meso. Isjeckano meso od manga staviti u blender i napraviti voćni pire.

Slatku pavlaku umutiti sa vanilin šećerom.

FINALNA IZRADA:

Pripremiti 4 čaše za dezert.

U prvu čašu sipati četvrtinu od ukupne količine pavlake i poravnati je. Preko pavlake sipati četvrtinu od ukupne količine pirea od manga.

Četvrtinu od ukupne količine sjeckanog pistaćia posuti preko pirea od manga.

Postupak ponoviti sa 3 preostale čaše. Pripremljeni mangomus ohladiti u frižideru 30 minuta i služiti.

Zabranjena Ahuacatl Salata

2010-03-17T15:03:00.009+01:00

Avokado vodi porijeklo iz srednjeg i južnog Meksika. Ne zna se tačno kada je počeo uzgoj ovog voća, ali su uz mumiju Inke, za koju se pretpostavlja da je umrla 750. godine prije nove ere, pronađene njegove sjemenke.

Naziv avokado potiče od astetske riječi " ahuacatl " što znači drvo testisa. Asteci su smatrali da ovo voće daje muškarcima ljubavnu moć i da su plodovi, koji na granama uvjek vise u paru, biljna alternativa testisima. Zbog ovog vjerovanja, samo su muškarci učestvovali u berbi avokada, a ženama je bilo zabranjeno da izlaze iz kuće dok se berba ne završi.

(preuzeta fotografija, link)

U civilizaciji Maja bilo je ukorjenjeno vjerovanje da je avokado kraljevsko voće, jer su ga njihove princeze koristile da bi dobile mistične i magične moći.

U Evropu je donešen u 16. vijeku, donijeli su ga španski osvajači koji su ga koristili kao puter. Medjutim, crkva je zabranila ovo voće jer plod podsjeća na djelova muške i ženske anatomije. Sredinom 17. vijeka počeo je da se uzgaja u Jamajci i Aziji, a u 20. vijeku i u Americi.

(preuzeta fotografija, link)

Avokado sadrži visok postotak masti, ali su to mononezasiće masne kisjeline koji spadaju u kategoriju zdravih, pogotovo za srce i krvne sudove. U njemu ima puno beta-sistosterola, prirodne supstance koja smanjuje holesterol i normalizuju nivo šećera u krvi. Osim toga, ova supstanca deluju antivirusno, antibakterijski i antigljivično, pa se avokado preporučuje kod smanjenja upala, za liječenje čireva i ublažavanje grčeva.

SASTOJCI ZA 4 OSOBE:

3 avokada

1dcl jogurta

¼ sušenog paradajza

½ kašičice vegete

PRIPREMA:

Prepoloviti 3 avokada po dužini i izvaditi im sjemenke. Zatim nožem za kuglice oblikovati i vaditi kuglice od mesnatog dijela avokada.

¼ od jednog cijelog sušenog paradajza sitno isjeckati ( najbolje u blenderu). Jogurt, sušeni paradajz i začin promješati, pa preliti preko kuglica od avokada. Avokado i preliv od jogurta lagano promješati i ostaviti 20 minuta da se hladi u frižideru.

SLUŽENJE:

Zabranjena Ahuacatl Salata može se jesti kao samostalno jelo ili kao dodatak drugom jelu.

Uz ovu salatu, u svakoj varijanti, odlično ide suvo stono roze vino.

Raspoloženi čokoladni rizling

2010-03-04T02:03:00.013+01:00

Bio jednom jedan dječak koji je riješio da uvjek bude raspoložen i sretan. Pročitao je mnogo knjiga i saznao da čokolada sadrži phenilethylamin koji je jedan od „krivaca“za dobro raspoloženje. Međutim, da bi čokolada odradila svoj zadatak, potrebno joj je i dodatno djelovanje serotonina (hormona sreće) na centralni nervni sistem. Dječak je pročitao da grožđe pospješuje unos aminokisjeline, koja je potrebna da bi se stvorio baš taj hormon sreće.

A onda je na scenu stupila mama! Da bi njen dječak uvjek bio raspoložen i sretan, ona je sve te phenilethylamine i organske kisjeline jednostavno strpala u veseli desert...

SASTOJCI:

150gr putera
150gr čokolade (75% kako djelova)
½ kg rizlinga (bijelog grožđa)

PRIPREMA:

Grožđe dobro oprati i ostaviti ga da se ocijedi.

Ocjeđeno i osušeno grožđe pažljivo iskidati na grozdove. Na drvene štapiće od ražnjića (u nedostatku ovih štapića mogu se koristiti čačkalice) pažljivo nabosti grozdove.

Odvojiti posudu za ovaj desert i u nju staviti limun, pomorandžu ili jabuku (zavisno od veličine posude).

Puter zagrijati na šporetu dok se ne istopi.

Otopljeni puter skloniti sa vruće ploče i dodati mu izlomljenu čokoladu.

Lagano miješati dok se ne dobije homogena krema. Pripremljene štapiće sa grožđem umakati jedan po jedan u čokoladnu kremu.

Štapiće sa RASPOLOŽENIM ČOKOLADNIM RIZLINGOM ravnomjerno zabadati u pripremljeni limun.

NAPOMENA:

Mjeru grožđa od ½ kg sam stavila samo okvirno, može se raditi i sa većom i sa manjom mjerom. Prilikom kupovine grožđa potrebno je voditi računa da grozdovi budu sa što manje košpica.

Ljubavni Rustični Kiš

2010-02-23T21:01:00.010+01:00

Danas je moj čarobni dan.

TIJESTO:

300 gr brašna

130 gr putera ili margarina

1 jaje

1/3 kašičice soli

4 kašike hladne vode

NADJEV:

3 jaja

300 gr sira

400 gr blitve

2 kašike milerama

PREMAZ:

1 žumance

2 kašike mlijeka

PRIPREMA TIJESTA:

Staviti u posudu brasno, so i hladan maslac (izrezan na listiće). Napraviti sa prstima

prvo mrvičasto, a zatim uz dodatak vode i jajeta, tvrdo i kompaktno tijesto.

Oblikovati ga u kuglu, zamotati ga u prozirnu foliju i staviti u hladnjak 30 minuta

PRIPREMA NADJEVA:

Obariti blitvu i usitniti je. Umutiti jaja i u tu masu dodati narendani sir, blitvu i mileram.

IZRADA KIŠA:

Tijesto podijeliti na dva dijela.

Radnu površinu pobrašniti i na njoj razvaljati prvi dio tijesta. Na tijesto utisnuti naopačke kalup u kome će se kiš peći i odsjeći višak tijesta. Ovu gornju koru ostaviti sa strane i preći na izradu donje kore.

Na radnu površinu razviti drugi dio tijesta u okruglom obliku, koji mora biti veći od kalupa . U kalup položiti tijesto tako da prelazi preko njegovih ivica. Tijesto utisnuti prstima u ivicu kalupa , a višak odrezati. U ovako pripremljenu podlogu od tijesta sipati nadjev.

Na gornju koru utisnuti na nekoliko mjesta kalup u obliku srca. Tako ukrašenu koru staviti preko nadjeva. Žumance i mlijeko umutiti i tim premazom premazati koru. Izvadjena srca poredjati po gornjoj kori i njih premazati premazom.

FINALNA IZRADA:

Kiš peći u prethodno ugrijanoj rerni na 180ºC 35-40 minuta, dok ne dobije zlatno-žutu

boju. Pečeni kiš pokriti platnenim salvetom i ostaviti da se tako malo prohladi.

Kiš izrezati na kriške, služiti i sa dragim osobama uživati u njegovom ukusu.